Saturday, February 17, 2007

 

mala moja s druge strane stakla

(u redu za vizu)

bilo mi je dvadeset godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.

tipkala si sneno na kompjuter,
ne mareć' za šutljive stražare,
nit' za masu natiskanih glava
što htjedoše odma preko bare.

mala moja s druge strane stakla!
kako žudim da ti priđem blizu,
dugo nije bagra se pomakla
dok čekamo da nam dadeš vizu.

ti se pitaš: "kako su na'vrli
k americi! pa kud ovo vodi!?"
ne čudiš se šta ih tamo vuče--
zna se: para i san o slobodi.

(zbor/ref.)
dimokresi, samokresi,
sve prirodni procesi,
smrtne kazne, bog te mazne,
i pravda za sve!
dimokresi, samokresi,
i pravda za sve!

moja mala, ni tvoj ambasador,
ni precjednik ne mogu da shvate,
bez ljubavi od nas terorista
neće nikad biti demokrate.

zalud lutam ulicama znanim,
mašem ti kroz bodljikavu žicu
o koju mi duša se spotakla:
zbogom, mala, s druge strane stakla!

Comments: Post a Comment



<< Home

This page is powered by Blogger. Isn't yours?